Znate ono kada imate prijatelja koji živi na drugoj strani zemljine kugle, retko se čujete, a viđate samo preko Skajpa? Al svejedno znate da se on, kao i vi njega, seti vas, barem par puta nedeljno. Bez obzira na daljinu, vremenske razlike... Sigurno znate.
Doktor je jedan od mojih najboljih prijatelja. Ustvari se zove Igor. I nije doktor:)
Jako je daleko otišao. Skroz u Kalgari. Nedostaje mi naša priča o životu i drugim demonima:) Sa njim uvek mogu da filozofiram o ljudima, življenu i verovanju u iste a da se to ne shvati kao pretenciozno naklapanje.
Jedan od retkih koji razume zašto negde staviti taj začin a ne neki drugi, kako, zašto i koliko dugo nešto peći/kuvati... Čovek sa posebnim kulinarskim sposobnostima:)
Danas vam predstavljam mog Doktora koji nam je skuvao nešto baš fino za ove letnje dane, vegeterijansko. Na skroz drugoj strani sveta.
"Šta
napisati iz zemlje Kanadije, a da to ne bude o grtalicama i jelenima? Čak
se ponekad pitam da li nas je ta izraubovana šala nasmijala ili mentalno
otupila ?
Od oktobra 2011 moj novi dom se zove
Calgary, Alberta.
Tačnije, Calgary
se nalazi u centralnom dijelu južne Alberte. Kanadska prerija. Na 1000 metara
nadmorske visine. Vazduh kakvim rijetko možete počastiti sopstvena pluća. Sa zapadne strane pored
grada tutnje Stjenovite planine sa svom neodoljivošću planinskih vrhova, glečera
i jezera. Na preostale tri strane pogled vam se ne vraća, nego se gubi u
beskrajnim travnatim površinama, poljima pšenice i uljane repice.
Mnogo me
podsjeća na Vojvodinu, i uvijek dok posmatram taj beskraj, leptir u mom srcu
hitro i nepogriješivo mrdne krilima (Arundati Roj).
Dakle predjeli neopisive
prirode opkoljavaju ovaj milionski grad. Grad u kome vlada suživot i zaista
fascinantna tolerancija medju generacijama došljaka. Ovde su utočiste našli
ljudi sa svih bijelosvjetskih meridijana. Među njima i vrlo zanimljive
religijske grupe, sa nevjerovatnom istorijskom pričom .
Poznati su kao Doukhobors,
Hutterites, and Mennonites.
Prvi su ruska sekta čiji su svi slijedbenici utekli
u ovaj dio svijeta od progona sunarodnika.
Drugi i treći su anabaptističke
religijske grupe (bliski srodnici nama znanih Amiša), takođe vijekovima
proganjani evropljani, koji su svoj novi dom našli diljem Alberte.
Zbog čega
sve to spominjem ? Zbog haterajta
(Hutterites). Narod austrijskog porijekla, koji je zbog religijskih neslaganja
i pacifističkih uvjerenja emigrirao preko Moravije, Transilvanije, Ukrajine,
Rusije konačno do USA i Kanade. Žive
u ruralnim krajevima, u zajednicama koje nazivaju kolonije. Tradicionalno,
skromno i naravno svi jednako obučeni. Žive svoju religiju i uvjerenja na
farmama, daleko od savremenog svijeta, baveći se mahom poljoprivredom i stočarstvom,
zanatima, proizvodnjom garderobe. Vjerni
tradicionalnim metodama, uglavnom odbijajući da koriste savremenu tehnologiju.
Zašto je sve to meni bitno ? Zato što haterajti
neumorno i predano proizvode najdivnije proizvode koje možete sresti na
pijacama Calgary-ja. Sviježa domaća jaja, raznobojno organsko povrće i voće,
pekmez ili pite od borovnica i saskatoon berries, mlijeko i mliječne proizvode,
paprike kao naše (!?), začine, zimnicu. Sve organsko i prirodno. Prava je
divota pazariti na takvim pijacama uz obavezno cijenkanje.
U svim gradovima
gdje sam živio pijace su imale kultni status u mojoj svakodnevnici. Tako je i
ovde…
Danas upravo završih subotnji pazar. Istini za volju ovde je još uvijek
rano za prvo sezonsko voće i povrće, tako da sam se zadovoljio ponudom iz
Kalifornije. Međutim šta skuvati drugarima sa Neveninog bloga ?
Posle kraćeg razmišljanja odlučio sam da
predstavim jedno klasično jelo američke severne hemisfere. Idealan doručak u
hladne zimske dane ili lagana ljetna večera? Odlučite sami...
Skillet hash and eggs (Hush little baby,
don’t say a word)
Otprilike za 2 osobe
5 manjih krompira (crveni krompir)
½
glavice crvenog luka (može i više ko voli)
1 crvena paprika
srednje veličine
10 šampinjona
2 jaja
Vlašac ili pera
mladog luka
2 kašike maslinovog
ulja
Morska so, biber
Oprati krompir u ljusci i djelimičino ga
ispeći na 220 stepeni u već zagrijanoj rerni. Recimo 45 minuta (posle 20 minuta
ga okrenuti).
Ohladiti krompir. Ispeći krompir mozete unaprijed npr. dok nešto
drugo radite, da vam bude spreman posle. Krompir treba da bude skoro pa pečen
do kraja.
Kad se ohladi, oguliti i iseći na kockice od pola inča (ne želim da čujem
kritike na račun ovih inča, ali zaista je ta dimenzija savršena... zar nije
glupo da napišem 1.27 cm???)
U malo veći tiganj (neljepljivog dna) sipati
maslinovo ulje i dinstati na srednjoj temperaturi luk, papriku i gljive. Otprilike
3-4 minuta dok malo ne omekšaju.
Posoliti.
Dodati isjeckan krompir i sve promješati.
Drvenom spatulom lagano pritisnuti cijelu smjesu da bi se izjednačila na površini
i na dnu malo zapekla. Ostaviti i ne dirati narednih desetak minuta dok donji
dio mase ne dobije smeđu i hrskavu pokoricu.
Okrenuti pažljivo u što je moguće
većim komadima, da bi se zapekla i druga strana. Kada i druga strana dobije tu
istu pokoricu, hash je gotov.
Razbijte 2 jajeta na dvije polovice smjese i
poklopite poklopcem dok se jaje ne ispeče sa gornje strane. Pobiberite i pospite sjeckanim vlašcem.
Ako hash prilikom
pripreme neće da se okrene u većim komadima, ne očajavajte (ha!).
Dovoljno
je i mješati povremeno tako kako je, ali da se ipak krompir zapeče sa svih
strana.
Omastite brke!"